Psihološke intervencije u kriznim situacijama: samopodrška za odrasle

Psihološke intervencije u kriznim situacijama

U kriznim situacijma i u stanju krize uobičajeni načini rješavanja problema ne funkcionišu a psihološki mehanizmi odbrane su oslabljeni. Psihološke krizne intervencije su u suštini preventivni postupci, nisu psihoterapeutski postupci niti su zamjena za njih. Krizna intervencija je akutna psihološka podrška koja ima za cilj stabilizaciju simptoma disfunkcije. Pomoću intervencija u krizi sprječavamo teže posljedice koje traumatski događaj može imati po pogođene, pritom, ne zalazeći tog trenutka u dubinu opšteg psihičkog stanja osoba, njihovih psihičkih teškoća i doživljaja.

I – SAMOPODRŠKA ZA ODRASLE  

Kada ozbiljan događaj pogodi zajednicu, dolazi do značajnog porasta osjećaja nesigurnosti i tako kreirana atmosfera utiče kako na pojedinca tako i na zajednicu. Sam krizni događaj može izazvati posebno intenzivne emocionalne reakcije koje mogu ometati sposobnosti funkcionisanja za vrijeme i nakon izlaganja kriznom događaju.

Od trenutka izlaganja (početka krize) do sadašnjeg trenutka, moguće su sljedeće faze:

-     Faza šoka (osjećaj otuđenosti, nevjerice, da nismo kakvi smo obično, ne osjećati vlastito tijelo, osjećaj konfuzije, prostorne ili vremenske dezorijentacije).

Šok je deo fiziološke akutne reakcije na stres i predstavlja mehanizam koji vam omogućuje da održite određenu odvojenost od događaja. Upravo ovo „nerazumijevanje" događaja ima funkciju da se ublaži uticaj događaja i stvori prostor da se udovoljili  potrebama u ovom periodu periodu.

-     Faza pojačane emocionalne osjetljivosti: može se doživjeti  širok raspon emocija, kao što su tuga, krivica, bijes, strah, zbunjenost kao i osjećaj opšte anksioznosti. Takođe se mogu razviti somatske reakcije poput fizičkih tegoba (glavobolja, gastrointestinalni poremećaji itd.), te poteškoće u uspostavljanju stanja smirenosti misli, emocija, motorike.  

-      Faza suočavanja: počinjemo se pitati što se dogodilo, tražimo objašnjenja, koristeći sva naša sredstva ("Zašto se to događa? Što mogu učiniti? Zašto sada?....")

Evo najčešćih reakcija koje mogu trajati od nekoliko dana i/ili nekoliko tjedana:

  • Intruzivnost: ponavljajuće slike, nenamjerna i nametljiva sjećanja (flashback)
  • Izbjegavanje: uzaludni pokušaj izbjegavanja misli ili emocija vezanih za događaj, izbjegavanje svega što podseća na događaj.
  • Depresivno raspoloženje i/ili uporne i negativne misli. Negativna uvjerenja i očekivanja o sebi ili o svijetu (na primjer, negativne misli o sebi i / ili svijetu, „svijet je potpuno opasan".
  • Trajni i iracionalni osjećaj krivice prema sebi ili prema drugima zbog „uzrokovanja" traumatičnog događaja ili zbog njegovih posljedica nakon  što smo imali direktno iskustvo kontakta ili zaraze.
  • Krivica zbog toga što smo preživjeli.
  • Trajne negativne emocije povezane s traumom (na primjer: moguće je dugo osjećati strah, užas, bijes, krivicu, sram čak i kad se čini da se situacija poboljšava).
  • Poteškoće sa spavanjem i / ili poteškoće sa ishranom: poteškoće u snu, česta buđenja i noćne more ili hipersomnija (prekomjerno spavanje).
  • Znatno je smanjen interes za prijatne  aktivnosti  

Postoje izražene individualne razlike u pojavljivanju, trajanju i intenzitetu tih reakcija.

ŠTA MOŽETE UČINITI

Znati da prepoznate svoje emocionalne reakcije i poteškoće koje možete imati

Ne negirajte svoja  osjećanja, već se sjetite da je sve što osjećate normalno u kriznim situacijama i da svako može imati emocionalne reakcije uslijed neočekivanog i tragičnog događaja.

Znati pratiti svoje fizičke i emocionalne reakcije.

Zapamtite da niste sami, nego deo jednog sistema i u organizaciji koja može dati podršku i pomoć, emocionalno i psihološki.

Razgovarajte o kritičnim događajima jer se tako oslobađate emocionalne napetosti.

Poštujte emocionalne reakcije drugih, čak i kad su potpuno različite i teško ih je razumjeti sa vašeg gledišta

Pokušajte biti u kontaktu čak i virtualnim kanalima sa ljudima iz života i uvedite malo dnevne, predvidljive rutine. 

Potražite pomoć od pouzdanih ljudi, po mogućnosti birajte osobe koje vam pružaju veći osjećaj bliskosti i sigurnosti.

Odvojite vrijeme za oporavak, slušajte potrebe i distancirajte se od događaja ili od za njega vezanih aktivnosti. Potrebno je spavati, odmarati, razmišljati, plakati, biti s voljenim osobama, itd.

Zaštitite svoje mentalno zdravlje na taj način što ćete koristiti ponuđene/dostupne sisteme podrške.

Pristupite, kad god je to moguće i psihološkoj podršci koja je orjentisana na elaboraciju traumatičkih reakcija nakon događaja.

Ograničite upotrebu medija na jedan kraći period tokom dana. Izloženi ljudi imaju prirodnu potrebu da daju smisao onome što se dogodilo i za to provode puno vremena u potrazi za vijestima, međutim, morate se zaštititi od pretjeranog izlaganja informacijama o krizi.

Dajte prednost izvorima informacija, posebice službenim kanalima poput ministarstva zdravstva odnosno nadležnim institucijama.

Pridržavajte se higijenskih pravila preporučenih od strane ministarstva zdravstva.

Ne zaboravite da pozitivan stav pomaže vama i zajednici.

Autorice Smjernica za reagovanje u aktuelnoj krizi su Isabel Fernandez i Giada Maslovaric, 

članice EMDR Asocijacije Italije, a naša kolegica Maša Romagnoli je prevela materijal i obezbijedila dozvolu Italijanske asocijacije EMDR za se materijal distribira u BiH.