U JU Psihijatrijska bolnica Kantona Sarajevo Jagomir u 2016. godini smo počeli sa edukacijom iz okupacione terapije u oblasti mentalnog zdravlja, koja je do tada već postojala u nekom obliku u ovoj bolnici. Međutim, nikad nije postojala struktura ove vrlo važne metode. Do pojave okupacione terapije u okviru Projekta mentalnog zdravlja u BiH nismo imali nigdje u BiH, ovu naučnu oblast koja se izučava na nekoj obrazovnoj ustanovi. Bilo je vrlo malo i bila je namijenjena fizičkim oboljenjima a ne specijalizovano za oblast mentalnog zdravlja,” kazao je Tarik Hasibović okupacioni terapeut iz JU Psihijatrijska bolnica KS Jagomir i edukator na Intenzivnom kursu okupacione terapije koja je namijenjena zaposlenicima ustanove socijalne zaštite.

Tarik Hasibović je jedan od 5 okupacionih terapeuta koji su prošli jednogodišnju edukaciju iz okupacione terpije u mentalnom zdravlju i koji već nekoliko godina u ustanovi u kojoj je trenutno zaposlen primjenjuje naučene tehnike u radu sa korisnicima usluga. Kao jedan od talentovanijih polaznika ove edukacije zajedno sa Predragom Petrovićem iz Centra za mentalno zdravlje Srebrenica, Ajlom Alić iz Centra za mentalno zdravlje Vogošća, Nadom Lazić iz JU Specijalna bolnica za hroničnu psihijatriju, Zavod Jakeš i Amrom Kovačević iz Centra za mentalno zdravlje Travnik postao je edukant na Intenzivnom kursu okupacione terapije namijenjenog zaposlenicima ustanova socijalne zaštite iz BiH. Edukacije su omogućene u okviru Projekta mentalnog zdravlja u BiH koji podržava Vlada Švicarske a implementira Institut za populaciju i razvoj u partnerstvu sa Federalnim ministarstvom zdravstva i Ministarstvom zdravlja i socijalne zaštite RS.

O svom iskustvu u primjeni okupacione terapije Tarik Hasibović kaže da su pacijenti iz ustanove u kojoj on radi već prepoznali ovu metodu kao vrlo korisnu i da se već vide rezultati rada sa njima.

„Oni najviše vole da dođu na radnu terapiju i rade određene aktivnosti sa mnom. Uključio sam se u ovaj projekat, mislio sam da će mi pomoći i na kraju se ispostavilo da mi je jako pomogao. I sam sam se dosta isprofilisao, postao sam bolja osoba, i prema sebi i prema svojoj porodici a pogotovo prema svojim pacijentima. Sada imam određene alate u rukama koje prije nisam imao a koji mi pomažu da postignem što bolji terapijski odgovor kod svojih pacijenata. U bolnici Jagomir imamo dvije grupe, imamo muško i žensko odjeljenje, i u dogovoru sa timom, koji čine socijalni radnik, psihijatar, psiholog, glavna sestra odjeljenja i ja kao okupacioni terapeut jednom sedmično određujemo koji su to pacijenti za radnu terapiju. Prati se njihov terapijski odgovor, tj. njihov napredak ili njihov zastoj u poboljšanju mentalnog zdravlja. Iz neposrednih odgovora korisnika koji najviše vole da dođu na radnu terapiju, mogu da kažem da se njima produžava remisija tj. ne dolaze u bolnicu toliko često koliko su prije dolazili.

„Prije su hronični pacijenti znali svaka tri do četiri mjeseca doći u bolnicu, pa ležati u bolnici mjesec do dva, što je bilo jako puno. Sada imamo pacijenate koje pratim, koji dođu jednom godišnje. I oni su se kvalitetno edukovali na okupacionoj terapiji, naučeni su da prepoznaju momenat kada padaju u pogoršanje, da li je to da im se počnu vrtjeti loše misli u glavi, da ne mogu da spavaju, da prestaju da jedu, kad prekomjerno počnu da jedu generalno da prepoznaju simptome gdje osjete da im se stanje mijenja. Uz adekvatnu podršku oni ostavaruju napredak i poboljšanje, a mi smo sada u mogućnosti da odgovorimo na većinu njihovih potreba”, kaže Hasibović.

Okupacioni terapeut iz centra za mentalno zdravlje Srebrenica Predrag Petrović kaže da je prošlo nepunih 6 godina od završetka edukacije kroz koju su prošli radnici centara za mentalno zdravlje i bolnica iz Republike Srpske i Federacije BiH.

„Vide se značajni pomaci na terenu u oblasti okupacione terapije koja je sada podignuta na jedan viši nivo. To pokazuju statistike jer smo primijetili da je sve manji broj hospitalizacija. Ono što je posebno interesantno jeste činjenica da je upotreba metoda okupacione terapije u sve većem broju centara i zaživjela. Što se ove sadašnje edukacije tiče, i moje uloge edukatora, naravno moram reći da je to za mene velika čast. Mislim da su velike stvari urađene na prostoru BiH po pitanju samog mentalnog zdravlja. Uspjeli smo naše pacijente kroz radno okupacionu terapiju angažovati u zajednici. Učestvovali su u nekim projektima koji su rađeni na nivou zajednice. Već nekoliko godina smo aktivni po pitanju uredjenja okoline i okoliša Doma zdravlja i tu smo više puta osvajali prvo mjesto. Radili smo na aktivnostima vezanim za obilježavanje dana opštine. Naši pacijenti su sve više uključeni u zajednicu. Okupaciona terapija je nezaobilazna u tome. Što se tiče samog uticaja edukacije na mene lično najveća vrijednost je što sam shvatio da zdravstvene usluge moraju biti skrojene prema potrebama pacijenta i to sad pokušavam da primijenim i kroz porodičnu medicinu i kroz druge oblasti koje radim,” pojasnio je Petrović.

„Kao edukantu prve generacije Okupacionih terapeuta u metalnom zdravlju u BiH, ovoga puta mi je pripala čast ali i zadovoljstvo da u ulozi predavača asistenta prenesem svoja znanja, vještine i iskustvo iz prakse kolegama iz ustanova socijalne zaštite, bolnica i centara za mentalno zdravlje. OT kao zdravstvena djelatnost ima značajnu ulogu u procesu oporavka osoba sa mentalnim poteškoćama. Ova vrsta terapije daje nam mogućnost da koristeći postojeće resurse i razvijajući nove vještine i sposobnosti korisnike naših usluga vratimo u stanje optimalnog funkcioniranja u svim aktivnostima svakodnevnog života, što i jeste primarni cilj. Moram naglasiti da time ne samo da pomažemo u oporavku nego vraćamo dostojanstvo ovim osobama, koje su nerijetko marginalizirane i socijalno izolovane u društvu. Želja mi je da u saradnji sa kolegama doprinesemo pružanju što kvalitenijih usluga osobama sa ovim poteškoćama”, kazala je Ajla Alić okupaciona terapeutkinja iz Centra za mentalno zdravlje Vogošća.

Nada Lazić, okupaciona terapeutkinja u JU Specijalna bolnica za hroničnu psihijatriju, Zavod Jakeš kaže da je edukacija iz okupacione terapije nešto najbolje što svaki radnik u mentalnom zdravlju može da prođe.

„Drago mi je jer imam priliku upoznati kolege iz cijele BiH zbog razmjene informacija. Mi ne radimo na terenu, mi smo bolnica za hroničnu psihijatriju, mi radimo od 7 ujutro do 7 navečer. Radna terapija se radi prilikom prve dvije godine kada otpustimo pacijenta iz naše zdravstvene ustanove. Kroz našu radnu terapiju je prolazilo 70 korisnika a poslije edukacije nas petero taj broj je porastao na 150,” kaže Lazić.

Okupaciona terapeutkinja iz Centra za mentalno zdravlje Travnik Amra Kovačević i edukatorica na Intenzivnom kursu OT za socijalne mišljenja je da je okupaciona terapija u mentalnom zdravlju metoda koja je nedostajala u okviru individulanih i grupnih terapija.

„Nakon edukacija i implementacije u centru dobili smo na kvaliteti prvenstveno kroz benefit korisnika. Okupaciona terapija je nešto što je specifično u radu iz prostog razloga što je usmjerena na samog korisnika i na njegove lične potrebe. U dosadašnjem radu smo se trudili maksimalno da za klijenta učinimo ono što je najbolje kroz projekat koordinirane brige, međutim sa okupacionom terapijom smo dobili nešto novo i nešto sasvim drugačije. Benefiti su višestruki, korisnici, naši klijenti, imaju mogućnost da kroz okupacionu terapiju obnove svoje davno zaboravljene resurse i samim tim imamo situacije gdje su naši korisnici ostvarili radne aktivnosti i financijsku mogućnost za oporavak i uključenje u lokalnu zajednicu.

„Imamo korisnike koji su kroz okupacionu terapiju naučili i neke nove tehnike i uspjeli su da te svoje radove distribuiraju i da na taj način ostvare materijalnu dobit te da sebi omoguće bolji i kvalitetniji život. Ono što je meni kao terapeutu značajno u radu sa mojim korisnicima je to što na korisnika gledam kao na osobu sa ličnim potrebama, znači nešto što je samo njemu potrebno. Samom okupacionom terapijom korisnici su dostigli nivo u kojem vide da nisu beskorisni, da nisu jedini sa problemima u mentalnom zdravlju, da mogu napredovati i mnoge stvari u životu postići,” pojašnjava Kovačević.

Amra Kovačević je i jedna od edukatorica na Intenzivnom kursu okupacione terapije namijenjenom zaposlenicima ustanova socijalne zaštite.

„Drago mi je što imam priliku da podijelim svoje radno iskustvo sa svojim kolegama. Benefiti i prednost okupacione terapije imaju izuzetan značaj kako za korisnika tako i nama terapeutima, olakšavajuću okolnosti u radu jer se i mi osjećamo korisnije kada vidimo njihov brži napredak. Tranzicija u mentalnom zdravlju u BiH traje jako dugo, negdje od 1995. godine i ja sam svjedok te tranzicije i mogla bih jako puno pričati o tome, međutim ovo sad što se postiglo, ovaj humani pristup je nešto sasvim drugo. Naši klijenti su samo ljudi, obični sa potrebama, koje mi kao terapeuti treba da prepoznamo, da im pomognemo da te svoje vlastite mogućnosti i resurse zajedničkim snagama stavimo ispred sebe i da radimo na njima,” kazala je Kovačević.